Službenicu Božju Majku Paolu Muzzeddu upoznao sam „sasvim slučajno“, kako znamo reći, često zaboravljajući da Gospodin usmjerava srca i kretnje onih koji mu se povjeravaju te stoga u tom smislu nema slučajnosti – postoje samo nevidljive niti božanskoga tkanja sudbina. Tako, sjećam se kako mi je došao mladić u zaista teškom psihičkom stanju, a još i težem onom duhovnom. Njegov je glavni problem bila potpuna svezanost, okrutna zarobljenost požudom koja ga je uništavala dnevno u djelima bludnosti. Nevjerojatno je kroz što je sve prolazio, sasvim nemoćan da se odupre toj razarajućoj sili što mu je preuzela i zauzela svaki detalj dana, odnosa s ljudima, kontrole nad ponašanjem… Slobodu. A onda je požuda rastrgala mir duše, unijela razdor u njegove zaljubljenosti, potakla na depresiju, povlačenje u sebe, crne misli. Već „na dnu dna“ dolazi k meni, svećeniku, na savjet, na razgovor. Doznajem za mnoge ranjenosti, još više razotkrivam „djela tame“ koja su se tako nemilosrdno uvukla u misli i unutarnje odaje bića nepreglednih masa mladih i djece. Oni su danas demonizirani, na dobrom putu duhovne dehumanizacije. A sve počinje pornografskim slikama, filmovima, eksperimentiranjem, poticano neizrecivom mašinerijom zla koja se promovira kao zabava, relaksacija, normala. Slušao sam, ispovjedio sam, molio sam nad mladićem, ispunjen sućuti i s krikom za Božjim milosrđem za ovo njegovo ljubljeno dijete, zapleteno u mreže koje ga povlače i guše. I poslao sam ga u Međugorje. Na kraju me pitao mogu li mu preporučiti kojeg sveca ili sveticu kako bi mu bilo lakše nositi se s tim napadima strasti i prljavštine ako ima nekog „brata“, „sestru“, kako se sam izrazio. Naravno, preporučih mu sv. Josipa, anđela čuvara, arkanđela Mihaela, sv. Faustinu. Nisam se u tom trenutku mogao sjetiti nekog baš specifičnog zagovornika u toj muci, nekog upravo poslanog od neba da pomogne u ratu sa zlodusima bluda. Zato sam odlučio potražiti nekoga takvog, sveca/sveticu koja bi pomagala onima koji čeznu biti lijepi, slobodni, sretni – čisti! I tako sam našao i naišao na našu službenicu Božju! Nikad prije nisam čuo za nju! Naručio sam knjigu, kasnije se i upoznao s njezinim likom, njezinim divnim sestrama, apostolatom čistoće. Kakav prekrasan dar svima! Evo, sada o njoj i njezinom djelu možemo čitati i u ovom sjajnom životopisu. Ne samo čitati – moliti se i stavljati sebe i bližnje, osobito naše mlade i djecu, pod njezin moćan, ljubljeni zagrljaj kod Majke Prečiste, kod Isusa koji daje čistoću duši. Preporučam od svega srca! Bit će nam uistinu na veliki blagoslov ovaj tekst, prožet čudesnim i milosnim Božjim i Gospinim djelovanjem u srcu njihove izabranice, apostolice čistoće, Majke Paole!
Fr. Marko K. Glogović
Ova publikacija, kao rezultat višegodišnjega produbljenog istraživanja arhivske građe i svjedočanstava te teološkog promišljanja, predstavlja se kao prvo kompletno i autorizirano djelo nakon promulgacije dekreta o herojskim krepostima časne službenice Božje, Majke Marije Paole Muzzeddu. Autor je snažno osjetio potrebu upoznati tu poniznu sardinijsku redovnicu. Prikazao je neke aspekte njezina života i njezine duhovnosti te naglasio najznačajnija obilježja, ukazujući na sugestivan način na pedagošku metodu koju je Bog upotrijebio s njom i sugestivne načine njezina prianjanja uz brižno djelovanje milosti. U pisanju životopisa autor je slijedio dva usporedna pravca kao dva kolosijeka, iako naizgled suprotna, te zbog toga još više evanđeoska: neznatnost i siromaštvo jedne žene, koji se očituju u cijelu njezinu životu i svakom njezinu izrazu, te veličinu i snagu Božje ljubavi u svakom njezinu pothvatu, pripovijedanju svakodnevnih sitnica, pa i onih najmanjih, i u njima neprestanu prisutnost vjernog Boga, jedinog Gospodina i Učitelja života. U jednostavnosti i vrlo spontano opisao je, korak po korak, hod i rast u vjeri Majke Paole sve do njezina potpuna prianjanja uz Gospodina u izvršavanju svakodnevnih stvari. U njoj se svaki put očitovala sva ljepota Božjeg dara i sav ljudski napor da mu se udovolji. Neka ova knjiga bude plodno sredstvo u upoznavanju „misionarke čistoće“ u Božjem narodu i ohrabri nas da nasljedujemo njezinu dosljednost u kršćanskom životu, doprinoseći tako širenju njezina lika i karizme Instituta koji je ona utemeljila, pouzdajući se u njezin majčinski zagovor za uspješan nastavak kanonskog puta beatifikacije i kanonizacije.
Marina Principato, postulatorica kauze za beatifikaciju
U najsjajnijem svjetlu Marijina uznesenja, jedan je cvijet presađen u nebo. Rijedak cvijet! Bijeli cvijet! Jedan ljiljan! Tko god se, obdaren duhovnim sjetilom, barem na trenutak približio Majci Paoli, osjetio je njezin miris, divio se njezinoj bjelini. Susresti Majku Paolu značilo je duhovno udisati čist i svjež zrak granitnih planina njezine čvrste i nježne Gallure. Čistoća, privlačnost čistoće, čar čistoće, pjesma čistoće – bili su njezin osobni poziv, njezina karizma. Majka Paola je s Mater Purissimom imala vrlo poseban odnos, vrlo nježan, neopisiv, ušla je u komunikaciju s njom, sva drhteći od ljubavi. Dok je govorila o Gospi, njezine su oči isijavale nebeski sjaj, njezin je glas poprimao blag i prodoran ton. Čistoća je bila njezin poziv, njezino poslanje, a u završnoj fazi njezina života tajna snaga njezine žrtve.
mons. Paolo Carta
