Selo moje bake
Krunoslav Puškar

U ovom je djelu prikazano selo kako je nekad izgledalo. U njemu su živjeli naši djedovi i bake koji su se bavili poljoprivredom i nisu išli na posao. Obitelji su bile velike, pune djece, a svaki je ukućanin imao svoja zaduženja. Djeca su čuvala blago na ispašama, žene su se brinule za odjeću, kuhanje i održavanje kuća, a muškarci su se bavili obradom polja, odlazili u šumu i radili razne popravke u kući i oko nje. Znanje se prenosilo s koljena na koljeno, ali isto tako i priče, bajke i raznorazne dosjetke. Selo je bilo mjesto koje je zajedno slavilo i žalovalo. Svi su se veselili Božiću, Uskrsu, svatovima i sličnim prilikama kad se slavilo jer tad su se jele razne delicije. Danas se na selu živi drukčije. Manje je kravica, svinja, kokoši i ljudi. Ali svejedno ostaje lijepo sjećanje na vremena kad smo kao djeca posjećivali bake i djedove, jeli bakine vruće gibanice i slušali djedove priče o coprnicama i svečkarima.

Ivana Mihajlic, mag. ethnol. et anthrop.

Naša sela vrijedni su izvori narodnog znanja, umjetnosti i kulture koji polako odlaze u zaborav. Ova zanimljiva dječja etnografija na edukativan način opisuje običaje i kulturne vrijednosti hrvatskog sela. Slikovit prikaz nekadašnjeg načina života i govora stanovnika sela Miholec doprinosi korpusu kulturne i lingvističke baštine, kao i njihovu očuvanju. Važnost ove knjige proizlazi iz toga što je ona namijenjena mladim čitateljima kako bi se educirali o vlastitim kulturnim korijenima.

Nikolina Benjak, mag. ethnol. et anthrop.