Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina
Snaga molitve u javnom prostoru

Ovo je knjiga koja prikazuje fenomen javne molitve krunice na hrvatskim trgovima. Molitvu u Zagrebu započeli su i vode je „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina”, na čelu s autorom knjige, Krunoslavom Puškarom. Taj je fenomen poznat i u drugim zemljama Europe i zapravo je postao prepoznatljiv znak katoličkog identiteta u narodima u kojima on se događa. Tako i u hrvatskom narodu, koji je po duši marijanski narod. Javna molitva krunice, i to katoličkih muževa, što se posebno ističe, izazvala je brojne komentare, a na samom događaju svake prve subote u mjesecu, osobito u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića, uz molitelje se okupljaju i oni koji javno protestiraju protiv te pojave. Nije to samo pitanje molitve, to je još više pitanje javnosti vjere jer mnogi danas zagovaraju da je vjera privatna stvar i ne žele je vidjeti u javnom životu. To su zagovornici tzv. radikalne sekularizacije društva. Međutim, to nije moguće, a nije ni dobro. Mi smo vjernici i u privatnom, ali i u javnom životu. I dobro pamtimo komunistički režim koji je želio Crkvu i vjeru izbaciti iz javnosti i stjerati je „u sakristiju“. Danas je vrijeme demokracije pa, ako javni prostor smiju koristiti razne udruge i protucrkveni pokreti, doista se pitamo zašto ne bismo i mi vjernici smjeli u javnosti pokazati svoju prisutnost. Već tradicionalno postoje tijelovske procesije kroz ulice i trgove naših gradova i sela, postoje i drugi događaji, napose velika okupljanja koja ne stanu u crkve kad se vjernici sabiru na misna slavlja i molitvu i izvan crkvi. Zato je normalno da i molitelji krunice budu prisutni u javnosti. I ne samo to. Ovim se događajima zapravo daje poruka društvu da su katolički muževi nositelji vjere i tradicije našeg hrvatskog društva. I dok neki misle da muževi ne trebaju uopće moliti krunicu, da je to ženski posao, „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina” dokazuju suprotno. I poručuju nešto više, daju znak nade za naš narod i za čitav svijet. Nada je to koja je utemeljena na vjeri. Oni nikoga ne izazivaju, osim što izazivaju na razmišljanje o vjeri i molitvi. Rekao bih čak da je javna molitva krunice katoličkih muževa po našim gradovima jedan proročki znak. On ukazuje na to da je društvo, koje se danas gradi i svim društvenim i javnim sredstvima forsira, bez Boga nemoguće. I to je lijepa poruka. I ona nama govori te je trebamo znati prepoznati i kao vjernici poduprijeti.

Vlado Košić, sisački biskup

Primio sam molbu da napišem predgovor za knjigu koju je napisao dr. sc. Krunoslav Puškar, voditelj bratstva „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina”. Nakon pročitanih tekstova u toj knjizi, rado sam prihvatio taj poziv. Bilo mi je korisno upoznati mnoge stvari koje autor iznosi u knjizi. Još mi je draže što je pisac pristupio pisanju ovih tekstova kako bi razbio mnoge predrasude u javnosti koje su mediji s agresivnim relativizmom nametnuli, kao i mnogi u javnosti, a kojima je zasmetala molitva u javnosti, dok im ne smeta proklamiranje stavova protiv Božjeg zakona i kršćanskog morala. Odajem autoru priznanje što je sustavno pristupio svome zadatku raskrinkavajući tolike javne nametnute stavove, ali bez jeda i ogorčenja, nego iznoseći istinu pred javnosti. Iako sam otpočetka pratio ovo molitveno gibanje na trgovima, nisam sve znao, pa smatram vrijednim da se iznesu činjenice toga pokreta te upozna javnost i pojedince o njemu. Posebno pozivam sve one koji tom pokretu pristupaju kritički negativno da pročitaju ovu knjigu pomoću koje će upoznati mnoge stvari, o kojima će tek onda moći pouzdano govoriti. Znao sam da stvar nije onakva kako je mediji iznose, pogotovo
prenoseći napadanje i ruganje. Obično se ruga onaj koji se osjeća slabiji. Zato čestitam stavovima molitelja što se nisu dali pokolebati niti ustrašiti, nego su u javnosti svojom ustrajnošću nastojali razbiti komplekse koje su mediji i nedobronamjerni pojedinci tako bučno nametali i razglašavali. Sigurno je tu trebalo i poniznosti da se sve te lažne teze koje se iznose nadiđu i da se ne odgovori istom mjerom, nego ustrajnim okupljanjem i molitvom. Posebno je nekima zasmetala nakana za prestanak ubojstva nerođene djece, ali i druge nakane koje se iznose u ovoj knjizi. Kako sam rekao, ova knjiga pomaže razbiti predrasude i daje informacije u javnosti kojima svi mogu pristupiti s poštovanjem i vrednovanjem. Autor knjige ne poziva da drugi čine isto, nego da shvate vrijednost molitve i da je čovjek najveći kada kleči pred Bogom. Zato u zaključku donosi poruku:

''Tijekom ove knjige razmatrali smo povijest krunice, njezine duhovne plodove, marijansku pobožnost, javno svjedočenje vjere, ulogu muškarca u obitelji i društvu, brojne prigovore i odgovore na njih. U konačnici, nijedno od tih poglavlja nije cilj samo sebi. Sva ta poglavlja vode prema istoj istini: Bog i danas poziva ljude na svetost, a svetost nije rezervirana za samostane, nego se živi u obiteljima, na radnim mjestima, na ulicama i trgovima naših gradova. Krunica nije čarobna formula. Ona neće riješiti sve probleme društva preko noći. Neće ukinuti ratove, izliječiti svaku bolest niti ukloniti svaku nepravdu. Ali može učiniti ono što nijedna politička strategija ne može – promijeniti ljudsko srce. A upravo su obraćena srca kroz povijest mijenjala svijet.''

Želim zahvaliti autoru knjige i čestitati na serioznom iznošenju dokaza i razbijanja predrasuda, čime je dobronamjernim ljudima pomogao upoznati ovu javnu molitvenu aktivnost muškaraca na trgovima, osobito donoseći divna svjedočenja molitelja. Čestitam autoru na takom izricanju argumenata utemeljih na dokumentima učiteljstva Crkve. Zlonamjernima je, nažalost, uzaludno govoriti jer su zaslijepljeni pa za njih ovi argumenti ne vrijede. Dragi molitelji javne krunice po našim trgovima, ponizno i ustrajno nastavite. Gospa će izmoliti svojim majčinskim zagovorom milosti za osobni život, kao i za obiteljski život i život društva. Zato toplo preporučujem ovu knjigu svim dobronamjernim da se duhovno okrijepe, ali i onim zlonamjernim da i oni pročitaju, pa možda ih Duh Sveti oslobodi od zloće te ime otvori srce za istinu, dobrotu i plemenitost!

kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski u miru